Friday, October 22, 2010

The artist therefore I am - Umijetnik dakle jesam

Umijetnik dakle jesam.  Umijetnicki projekat Bošnjačko pismo je politički angažovana umijetnost. Svaka umijetnost koja pretenduje da bude korisna ,mora biti faktor društvenih promijena. Dužnost umijetnika jeste u tome, da postane koristan zajednici u kojoj živi i dijeluje. Zadatak umijetnosti treba da bude razvoj društvenih odnosa, u sferi interpersonalnih komunikacija. Svrha umijetnosti mora da se nalazi, u ispunjenju društvenih vrijednosti zadatih ideala. Šta vrijedi tajanstveni osmijeh Mona Lize ,u odnosu na grandioznu simboliku Gernike? Ništa! Samo jedno slovo Bošnjačkog pisma ima veću korist za Bošnjake ,od svih dijela Renesanse. Umijetnost salona i Umijetnost života Umijetnost salona je mrtva umijetnost ,neućinkovita i kratkog dometa.Ona uglavnom nikome nije potrebna,osim njenom autoru.Kada kažem umijetnost salona .Onda mislim na onu umijetnost koja postoji samo zbog konteksta .Kontekst joj je jedini cilj,a izvan toga je prazna bez sadržaja .Tu vidim i umijetnost akademizma .Ona osim golemog nasljeđa klasicističkih postulata estetike ne nudi više ništa.* Umijetnost života je: dinamićna umijetnost ,provokativna ,dalekometna ,inspirativna i snažna. Izaziva stanje latentnog šoka i tako doprinosi osviješćenju i spoznaji naše stvarnosti. Koja podstice na promjenu reda stvari.Ona mijenja historiju i pomijera granice ljudskih mogučnosti.U tu umijetnost spada projekat Bosnjačko pismo. Pod Umijetnošću života podrazumijevam umijetnost koja utijeće svojim dijelovanjem na sudbinu ljudi.Ona im mijenja život i određuje drugaćiji tok. Umijetnost života definiše nove kodove i otvara razlicite pravce ,u komplikovanom konglomeratu složene šeme ljudskog bitisanja. *to naravno ne znaci da umijetnik ne treba da izlaze svoje radove u galerijama.Nego samo hocu da kazem, da je takva umijetnost suvise odvojena od stvarnosti.Toliko je ponekad izdvojena, da je postala sama sebi svrhom.Umijetnik se mora okrenut zivotu.I problemima sa kojima se suocava drustvo u cijelini. The artist therefore I am Art project Bosniak letter is political commitments art. Any art that aspires to be useful, it must be a factor of social changes. The duty of artists is that it becomes a useful community in which they live and to effect. The task of art should be the development of social relations in the sphere of interpersonal communication. The purpose of art must be located in meeting the social values of given ideals. What is worth a mysterious smile of Mona Lisa, in relation to the grandiose symbolism Gernika? Nothing! Only one letter of Bosniak letter has a greater benefit to the Bosnians, all part of the Renaissance. The art of salon and The art of living The Art of the salon is dead art, inefficient and short .Art generally do not need anyone except its author.When I say art salon. Then I think the one art that exists only because of the context. The context of her only goal, and beyond that is empty with no content. You see the art and academic. Except she postulates a vast legacy of classicist aesthetics does not offer anything more.* The Art of the living is dynamic art, provocative, long range, inspiring and strong. Provocate state of latent juice and thus contributes to our knowledge and to bring to consciousnes of our reality. Which moves to change the order of things.Art changing history and moves the boundaries of human posibility.In The art of living there is one project Bosniak letter.The art of living is a dynamic arts, provocative, long range, inspiring and powerful. Causes a latent state of shock and thus contributes waken and knowledge of our reality. Which encourages a change order things.The art changing history and moves the boundaries of human posibility .In this art project is one Bosniak letter. By art I mean art that life effect their fate on practically people.The art their life-changing and sets a different course. The art of living defines new codes and opens the lines otherwise, in a complicated conglomerate complex scheme of human existence. *It does not mean that the artist does not need to present their works in gallerys.I just want to say that such art is too separated from reality.So is sometimes singled out, it became itself purpose.Artist to be facing problems in the life.And facing society as a whole.

No comments: