„Nepokolebljivost“ Milorada Dodika i Davora Dragićevića.

(Povodom protesta u Banja Luci,kojima smo bili svijedokom prije izvjesnog vremena ,napisao sam tada nekoliko rećenica ,koje sada objavljujem)                                                                                                 

Kao što znamo ,već mijesecima  traju protesti solidarne skupine Davora Dragićevića u borbi za istinu:ko je ubijo njegovog sina Davida?U tom periodu  on je stekao famu nepokolebljivog i hrabrog borca za istinu.Čak u tolikoj mijeri ,da sam mu ja u jednom trenutku  na Facebook-u odao priznanje ,zbog postojanosti i odvažnosti  u naporima da otkrije ubice svoga sina.Svi znamo koliko je Milorad Dodik arogantan i razmetljiv  političar.Kada je napad  na protestante Dragičevičeve grupe od strane policije postao najjaći ,ja sam rekao da oni sa tom demonstracijom sile nisu ni svijesni  da su ustvari slabi .Iako  trenutno ne izgleda tako.Računajući da će se gola sila u sućeljavanju sa golorukim narodnim masama dijelimićno povući ,ili potpuno nestati .Jer nije politički pametno i oportuno od strane režima ići na eskalaciju sukoba sa buntom narodne volje.Tada su se protesti u korist Dragićevića proširili ,pored:Banja Luke ,Sarajeva i Beograda   na Novi Sad i Zagreb.Pa doživili kulminaciju svoga uspona.Onda je Dodik ,pred tolikim glasom javnosti  ustukno ,stajući na stranu Dragićevića ,kroz izjave o potrebi  da se ukljuće tužioci u istragu smrti Davida D.Inaće će ih on“ zajedno sa demonstrantima istjerat iz njihovih kancelarija“ Što je bijo nedvosmislen dokaz, da se Dodik boji  snage protesta  .Iako je on napomenuo „da to ne treba tumaćit kao znak slabosti“,nama je bilo jasno ,da se Milorad Dodik plaši.Pa je zato kao stari pragmatičar stao na stranu jaćega.Po onoj devizi :“ako ga nemožeš pobijedit ,ti mu se pridruži“ (Dodikov strah pred tuđom snagom i autoritetom nije od jućer .Vijerovatno  se sijećate intervjua ,kojeg je dao Senadu Hadžifejzoviću,u kojem je ispoljio dobar dio svoje slabosti)  U momentu najvećeg Davorovog trijumfa ,Dodik odlazi u Beograd na poklonjenje Vućiću,gdije ga je potonji  nasvijetovo da ne pokazuje slabost  pred protestom ulice ,i da navali punom snagom na buntovnike.Nakon povratka u Banja Luku.Dodik rastijeruje i hapsi demonstrante ,a Davor biježi  u „ilegalu“,pa tako gubi dobar dio teško stećene harizme  o hrabrom i nepokolebljivom tati  u borbi za istinu.Za to vrijeme demonstranti kroz paljenje svijeća „čuvaju“ crkvu ,a ustvari svoju sigurnost ,u kojoj se nadaju da neće nastradat od policije.